Kokošinjac na prvi pogled može djelovati kao jednostavna građevina, ali dobar kokošinjac mora istovremeno biti suh, prozračan, siguran od predatora i dovoljno prostran za cijelo jato.
Ako planirate sami graditi kokošinjac, nije potrebno praviti komplikovanu konstrukciju. Mnogo je važnije pravilno odrediti veličinu, osigurati ventilaciju, postaviti gnijezda i prečke na odgovarajuća mjesta te omogućiti jednostavno čišćenje.
U nastavku donosimo praktičan vodič kako izgraditi kokošinjac i na koje detalje treba obratiti pažnju prije početka radova.
- unutrašnji prostor: najmanje oko 0,28 m² po kokoši ako imaju pristup vanjskom ispustu
- bez vanjskog ispusta: približno 0,74–0,93 m² po kokoši
- gnijezdo: približno 30 × 30 × 30 cm
- jedno gnijezdo: otprilike na četiri kokoši
- prečke za spavanje: za standardne kokoši otprilike 45–60 cm iznad poda
- prostor na prečki: približno 15–25 cm po kokoši
Tačne potrebe mogu biti veće kod krupnijih pasmina, a lokalni propisi mogu određivati gdje i pod kojim uslovima smijete držati perad.
Kako izgraditi kokošinjac: 10 najvažnijih stvari
Prije kupovine materijala prvo odredite koliko kokoši planirate držati i hoće li imati svakodnevni pristup ograđenom vanjskom prostoru. Od toga zavise gotovo sve ostale odluke – od površine kokošinjca do broja gnijezda i dužine prečki.
1. Odaberite dobru lokaciju
Kokošinjac je najbolje postaviti na mjesto gdje se nakon kiše ne zadržava voda. Blago povišen i dobro dreniran teren smanjuje stvaranje blata i vlage, što olakšava održavanje i pomaže da stelja ostane suha.
Dobro je da kokošinjac nije potpuno skriven daleko od kuće. Češća prisutnost ljudi može pomoći u odvraćanju pojedinih predatora, a vama će biti jednostavnije svakodnevno provjeravati hranu, vodu i stanje jata.
Izbjegavajte gusto grmlje neposredno uz kokošinjac jer predatorima može pružiti zaklon. Istovremeno, u vanjskom prostoru treba postojati barem dio hlada tokom vrućih ljetnih dana.
Pri izboru mjesta razmišljajte i o praktičnosti: do kokošinjca ćete dolaziti svakog dana, pa pristup treba ostati jednostavan i kada pada kiša ili snijeg.
2. Koliki kokošinjac treba napraviti?
Jedna od najčešćih grešaka je pravljenje premalog kokošinjca.
Prema preporukama Oregon State University Extensiona, za standardne kokoši koje imaju pristup vanjskom ispustu treba planirati najmanje oko 3 kvadratne stope, odnosno približno 0,28 m² unutrašnjeg prostora po kokoši.
Ako kokoši nemaju vanjski prostor i većinu vremena provode unutar objekta, preporuka raste na približno 0,74–0,93 m² po kokoši.
To znači da bi za šest standardnih kokoši koje redovno koriste vanjski ispust trebalo planirati najmanje oko:
6 × 0,28 m² = približno 1,7 m² unutrašnjeg prostora.
Ako će šest kokoši stalno biti zatvoreno, potrebno je približno 4,5 do 5,6 m².
Ovo treba posmatrati kao donju granicu, a ne ideal koji se mora iskoristiti do posljednjeg centimetra. Ako imate prostora, nešto veći kokošinjac obično je praktičniji za ptice i znatno jednostavniji za održavanje.
Krupan tip kokoši može zahtijevati više prostora od sitnijih pasmina.
Koliki vanjski ispust treba biti?
Ako pravite ograđeni ispust, korisna početna vrijednost je približno 0,5–0,9 m² prostora po standardnoj kokoši, a više prostora je poželjno kada ga imate na raspolaganju.
U ispustu kokoši trebaju imati prostora za hodanje, čeprkanje, kupanje u prašini i druga prirodna ponašanja.
3. Pod i materijali za kokošinjac
Konstrukcija mora biti dovoljno čvrsta da podnese vremenske uslove, ali istovremeno jednostavna za čišćenje.
Drveni kokošinjci su popularni jer ih je relativno jednostavno napraviti i naknadno prilagođavati. Posebnu pažnju ipak treba posvetiti zaštiti drveta od stalnog kontakta s vlažnom zemljom.
Ako koristite drveni pod, preko njega se može postaviti odgovarajuća stelja, poput:
- drvene strugotine
- slame
- drugog suhog materijala prikladnog za perad
Stelja treba ostati suha. Mokre i zbijene dijelove treba redovno uklanjati jer povećana vlaga pogoršava kvalitet zraka u kokošinjcu.
Pod treba napraviti tako da se može jednostavno očistiti. Ako već tokom gradnje planirate pristup uglovima, vratima i prostoru ispod prečki, kasnije ćete sebi uštedjeti mnogo vremena.
4. Zaštitite kokošinjac od predatora
Zaštita od predatora ne završava postavljanjem obične ograde.
Zavisno od područja, kokošima mogu prijetiti lisice, kune, psi, mačke, štakori, ptice grabljivice i druge životinje.
Zato provjerite:
- da na konstrukciji nema velikih nezaštićenih otvora
- da su ventilacijski otvori osigurani čvrstom metalnom mrežom
- da se mreža vanjskog ispusta ne može jednostavno podignuti ili odvojiti
- da predator ne može prokopati put ispod nezaštićenog ruba ograde
- da se vrata mogu pouzdano zaključati tokom noći
Za zaštitu otvora bolja je čvrsta metalna mreža s manjim otvorima nego tanka mreža koja je namijenjena samo zadržavanju kokoši unutra.
Podignuta konstrukcija može pomoći da drveni pod ostane dalje od vlažne zemlje, ali sama po sebi nije dovoljna zaštita od predatora.
5. Koristite sigurne zasune i vrata
Vrata kokošinjca trebaju biti dovoljno velika da možete normalno ući, očistiti prostor i unijeti hranu ili opremu.
Ne zaboravite da neka životinja može otvoriti vrlo jednostavan zasun. Zato koristite mehanizam koji se ne može slučajno pomjeriti ili jednostavno podići.
Za dodatnu sigurnost mogu se koristiti:
- karabineri
- zasuni s dodatnim osiguranjem
- odgovarajuće brave
Prije prve noći s kokošima prođite oko cijele konstrukcije i pokušajte pronaći mjesto kroz koje bi manja životinja mogla ući.
6. Koliko gnijezda treba kokošinjac?
Za prosječno jato nije potrebno praviti posebno gnijezdo za svaku kokoš.
Praktična preporuka je približno jedno gnijezdo na četiri kokoši.
Za većinu standardnih kokoši odgovara gnijezdo približnih dimenzija:
30 × 30 × 30 cm.
Za veće pasmine dimenzije treba prilagoditi veličini ptice.
Gnijezda treba smjestiti na mirniji i nešto tamniji dio kokošinjca, dalje od glavnog prostora za spavanje i kretanje.
Ne trebaju biti direktno na podu. Postavite ih tako da su pristupačna kokošima, ali i dovoljno praktična da možete svakodnevno skupljati jaja i mijenjati stelju.
Unutar gnijezda uvijek održavajte čistu i suhu podlogu.
7. Kako napraviti prečke za spavanje?
Kokoši prirodno traže povišeno mjesto na kojem će spavati, zbog čega su odgovarajuće prečke važan dio kokošinjca.
Za standardne kokoši prečke se često postavljaju približno 45–60 centimetara iznad poda. Kod teških ili slabije pokretnih pasmina mogu biti niže kako bi se smanjio rizik od povrede pri skakanju.
Za svaku standardnu kokoš planirajte približno 15–25 centimetara prostora na prečki.
Najpraktičnije su drvene prečke dovoljno široke da kokoš može stabilno stajati. Oštre rubove treba zaobliti.
Metal nije dobar izbor za prečke, naročito u hladnim uslovima.
Prečke postavite dalje od gnijezda kako biste smanjili prljanje prostora u kojem kokoši nose jaja.
8. Ventilacija je važnija nego što izgleda
Dobra ventilacija jedan je od najvažnijih dijelova pravilno napravljenog kokošinjca.
Kokoši tokom disanja i izmetom stvaraju vlagu, a razgradnjom izmeta može se stvarati amonijak. Bez dovoljne izmjene zraka prostor može postati vlažan i neugodan.
Ventilacijske otvore je najbolje postaviti više, primjerice ispod krova ili strehe, tako da topao i vlažan zrak može izlaziti.
Istovremeno treba izbjegavati jak direktan propuh preko mjesta na kojem kokoši spavaju.
Ne postoji univerzalno pravilo da određeni procenat zida mora biti otvoren. Potrebna ventilacija zavisi od veličine objekta, broja kokoši, klime i godišnjeg doba.
Dva jednostavna upozorenja da nešto nije uredu su:
- izražen miris amonijaka
- kondenzacija i stalna vlaga na unutrašnjim površinama
Ako ih primijetite, potrebno je poboljšati ventilaciju i provjeriti stanje stelje.
9. Treba li dovesti struju u kokošinjac?
Električna energija nije neophodna za osnovni kokošinjac, ali može biti korisna za rasvjetu ili ventilaciju.
Dodatna rasvjeta se ponekad koristi tokom kraćih zimskih dana kako bi se kontrolisala dužina svjetlosnog perioda kod nesilica. Ipak, to nije obavezno da bi kokošinjac bio funkcionalan.
Ako planirate električne instalacije, imajte na umu da je kokošinjac prostor u kojem postoje prašina, vlaga, stelja i životinje.
Zato instalacija mora biti pravilno izvedena i zaštićena. Za trajno dovođenje električne energije najbolje je angažovati stručnu osobu.
Produžni kablovi nisu dobro trajno rješenje za napajanje kokošinjca.
10. Napravite kokošinjac koji se lako čisti
Ovaj detalj se često zanemari tokom gradnje, a kasnije postane jedan od najvažnijih.
Kokošinjac ćete čistiti mnogo puta, zato već tokom gradnje provjerite:
- možete li normalno ući u objekat
- možete li dohvatiti svaki ugao
- može li se stelja lako iznijeti
- možete li jednostavno očistiti prostor ispod prečki
- jesu li gnijezda lako dostupna
- možete li bez problema oprati hranilice i pojilice
Mokru ili zaprljanu stelju treba redovno uklanjati, a hranilice i pojilice održavati čistim.
Ako je konstrukcija praktična za održavanje, mnogo je lakše dugoročno održavati prostor suhim i urednim.
Primjer veličine kokošinjca za 6 kokoši
Ako planirate držati šest standardnih kokoši koje svakodnevno imaju pristup vanjskom ispustu, kao početnu smjernicu možete računati:
| Element | Primjer za 6 kokoši |
|---|---|
| Unutrašnji prostor | najmanje oko 1,7 m² |
| Gnijezda | 2 gnijezda su praktičan izbor |
| Dimenzija gnijezda | oko 30 × 30 × 30 cm |
| Ukupna dužina prečki | približno 90–150 cm |
| Visina prečki | približno 45–60 cm za standardne kokoši |
| Vanjski ispust | što veći; približno 3–5,5 m² predstavlja korisnu početnu vrijednost |
Ako kokoši nemaju pristup vanjskom prostoru, unutrašnju površinu treba značajno povećati. Za šest kokoši to bi prema preporukama Oregon State University Extensiona bilo približno 4,5–5,6 m².
Najčešće greške prilikom gradnje kokošinjca
Dobar plan može spriječiti većinu problema koji se kasnije teško popravljaju.
Posebno izbjegavajte:
- premalo prostora za broj kokoši koje planirate držati
- slabu ventilaciju
- direktan propuh preko prečki
- vlažan pod i lošu drenažu
- nezaštićene ventilacijske otvore
- preslabe brave i zasune
- prečke postavljene previsoko
- prevelika ili nepraktično postavljena gnijezda
- konstrukciju koju je teško očistiti
- nedovoljno hlada u vanjskom prostoru tokom ljeta
Kako izgraditi kokošinjac – zaključak
Dobar kokošinjac ne mora biti velik ni skup, ali mora biti pravilno isplaniran.
Za početak odredite broj kokoši i raspoloživi prostor. Nakon toga planirajte dovoljno unutrašnje površine, siguran vanjski ispust, gnijezda, prečke, ventilaciju i zaštitu od predatora.
Posebnu pažnju posvetite praktičnosti. Kokošinjac u koji možete jednostavno ući, očistiti ga i pregledati svaku njegovu stranu bit će mnogo lakši za održavanje od konstrukcije koja dobro izgleda, ali je nepraktična za svakodnevni rad.
Ako kokošima omogućite suh prostor, svjež zrak, dovoljno mjesta, sigurno mjesto za spavanje i kvalitetnu zaštitu tokom noći, već ste riješili najveći dio onoga što dobar kokošinjac treba pružiti.
FAQ – najčešća pitanja o izgradnji kokošinjca
Koliko prostora treba jednoj kokoši u kokošinjcu?
Za standardnu kokoš koja ima pristup vanjskom ispustu Oregon State University Extension preporučuje najmanje oko 0,28 m² unutrašnjeg prostora. Ako vanjskog pristupa nema, preporuka raste na približno 0,74–0,93 m² po kokoši.
Koliki kokošinjac treba za 6 kokoši?
Ako šest standardnih kokoši svakodnevno koristi vanjski ispust, potrebno je najmanje približno 1,7 m² unutrašnje površine. Veći prostor je poželjan kada ga možete osigurati.
Koliko gnijezda treba za 6 kokoši?
Jedno gnijezdo na približno četiri kokoši je uobičajena smjernica, pa su za šest kokoši dva gnijezda praktičan izbor.
Koje dimenzije treba imati gnijezdo?
Za većinu standardnih kokoši odgovara približno 30 × 30 × 30 centimetara. Većim pasminama može trebati nešto više prostora.
Koliko visoko trebaju biti prečke za spavanje?
Za standardne kokoši prečke se najčešće mogu postaviti približno 45–60 centimetara iznad poda. Kod teških i slabije pokretnih pasmina mogu biti niže.
Treba li kokošinjac imati prozor?
Prozor može pomoći s prirodnim svjetlom i ventilacijom, ali nije jedini način ventiliranja objekta. Važnije je imati pravilno raspoređene otvore kroz koje vlažan i topao zrak može izlaziti, bez stvaranja jakog propuha preko ptica.
Kako znati ima li kokošinjac dovoljno ventilacije?
Ako se na unutrašnjim površinama stalno skuplja kondenzacija ili se osjeti jak miris amonijaka, treba provjeriti ventilaciju, količinu vlage i stanje stelje.
Koliko često treba čistiti kokošinjac?
Ne postoji isti raspored za svaki kokošinjac. Mokru i izrazito zaprljanu stelju treba uklanjati čim je primijetite, a kompletno čišćenje prilagoditi broju kokoši, veličini prostora i vrsti stelje. Hranilice i pojilice treba održavati čistim i redovno provjeravati.
Treba li kokošinjac biti podignut od zemlje?
Nije obavezno, ali podignuta konstrukcija može pomoći da drveni pod bude zaštićen od vlage i može olakšati održavanje. Ipak, podizanje kokošinjca samo po sebi ne zamjenjuje kvalitetnu zaštitu od predatora.
Da li je kokošinjcu potrebna struja?
Ne za osnovno funkcionisanje. Struja može biti korisna za rasvjetu ili ventilaciju, ali trajne električne instalacije trebaju biti pravilno izvedene i zaštićene od vlage, prašine i životinja.