Kada se spomene elektronsko glasanje, mnogi prvo pomisle na ekran na kojem birač jednostavno pritisne ime kandidata. U stvarnosti, pojam je mnogo širi.
Elektronski sistem glasanja može koristiti tehnologiju samo za jedan dio izbornog procesa, primjerice za očitavanje papirnog glasačkog listića, ali može biti i sistem u kojem se izbor birača direktno bilježi elektronskim putem.
Prema definicijama američke Election Assistance Commission, elektronski sistem može koristiti elektronske komponente za prikaz glasačkog listića, bilježenje izbora birača, pohranu glasa ili brojanje rezultata. Zbog toga i sistem u kojem birač ručno popuni papirni listić, a uređaj ga zatim skenira i prebroji, predstavlja djelimično elektronski sistem glasanja.
Šta je zapravo elektronsko glasanje?
Ne postoji samo jedan model.
U praksi se pod elektronskim glasanjem mogu podrazumijevati različiti sistemi, od klasičnog papirnog glasanja uz elektronsko brojanje pa sve do uređaja na kojima se glas daje direktno putem ekrana.
Najčešći sistemi mogu se podijeliti na nekoliko osnovnih tipova.
Papirni listić koji očitava skener
Birač dobija klasični papirni glasački listić i označava svoj izbor olovkom, hemijskom olovkom ili drugim propisanim sredstvom.
Nakon toga listić se ubacuje u optički skener.
Uređaj očitava označena polja i pretvara ih u digitalni zapis koji se koristi za brojanje glasova. Originalni papirni listić pritom ostaje sačuvan.
Election Assistance Commission takav sistem opisuje kao optical scan sistem – glas se bilježi oznakama na papiru, a uređaj ih zatim elektronski očitava.
To je važna razlika: birač nije glasao elektronski na ekranu, nego je elektronski dio sistema korišten za očitavanje i brojanje njegovog papirnog glasa.
Glasanje direktno na elektronskom uređaju
Drugi model su uređaji poznati kao DRE – Direct Recording Electronic.
Kod njih birač svoj izbor označava na elektronskom interfejsu, najčešće ekranu osjetljivom na dodir ili putem fizičkih tipki.
Uređaj potom direktno bilježi glas u elektronskom obliku.
Neki takvi sistemi dodatno proizvode papirni zapis koji birač može pregledati prije nego što glas bude konačno evidentiran. Taj papirni trag može kasnije poslužiti za provjeru elektronskih rezultata.
Papirni zapis u takvim sistemima nije samo potvrda za birača. NIST navodi da on može služiti za rekonstrukciju rezultata, provjeru elektronskih zapisa, revizije i ponovno brojanje glasova.
Postoje i hibridni sistemi
Između potpuno papirnog i potpuno elektronskog glasanja postoje hibridna rješenja.
Primjer je uređaj na kojem birač putem ekrana bira željene opcije, ali uređaj ne pohranjuje konačni glas kao jedini zapis.
Umjesto toga ispisuje papirni glasački listić sa izborima birača. Taj listić birač može provjeriti, nakon čega se papir ubacuje u skener koji ga očitava i broji.
Takve sisteme Election Assistance Commission opisuje kao kombinaciju elektronskog odabira, štampanog listića i optičkog skeniranja.
Kako skener zna šta je birač označio?
Glasački listić dizajniran je tako da uređaj može prepoznati određena polja.
Kada listić prolazi kroz skener, senzor registruje oznake na predviđenim mjestima i povezuje ih s odgovarajućim izborima na listiću.
Savremeni digitalni optički skeneri mogu različite oznake na papirnom listiću pretvoriti u digitalne vrijednosti koje sistem zatim koristi za tabulaciju glasova.
Sistem također može biti podešen da prepozna određene nepravilnosti, primjerice situaciju u kojoj je označeno više opcija nego što je dozvoljeno.
Tačna reakcija uređaja zavisi od izbornog sistema i pravila države u kojoj se koristi.
Da li skener mijenja papirni listić?
Ne.
Skener služi da pročita ono što je već označeno na papiru. Papirni listić nakon skeniranja ostaje fizički izborni dokument.
Upravo je postojanje nezavisnog papirnog zapisa važno za naknadnu provjeru rezultata. NIST preporučuje očuvanje jasnog lanca čuvanja papirnih listića i korištenje papirnih zapisa u revizijama sistema koji ih imaju.
To znači da rezultat ne mora zavisiti samo od podatka koji je proizveo računar.
Ako postoji razlog za dodatnu provjeru, fizički listići mogu se ponovo pregledati ili prebrojati prema pravilima konkretnog izbornog sistema.
Kako se glasovi broje?
Kod sistema s optičkim skenerima svaki očitani listić stvara elektronski zapis o izborima koji su pronađeni na njemu.
Sistem zatim sabira te zapise.
Rezultati pojedinačnih uređaja ili biračkih mjesta mogu se kasnije objediniti u centralnom sistemu za tabulaciju.
Elektronski sistemi obično stvaraju i dodatne tehničke zapise, poput broja obrađenih listića, izvještaja o rezultatima i evidencije događaja u sistemu. Takvi zapisi mogu biti važni prilikom kasnije provjere rada uređaja.
Može li uređaj znati ko je glasao za koga?
Dobro projektovan izborni sistem mora razdvojiti provjeru prava osobe da glasa od sadržaja njenog glasa.
Drugim riječima, sistem može evidentirati da je određeni birač dobio pravo da pristupi glasanju, ali glasački zapis ne bi trebao biti povezan s njegovim identitetom.
Tajnost glasa jedan je od osnovnih sigurnosnih ciljeva koje NIST navodi za sisteme glasanja. Evidencije koje proizvodi sistem ne bi trebale otkrivati izbore konkretnog identifikovanog birača.
Tačan način na koji se to postiže zavisi od tehnologije i zakonskih procedura zemlje koja sistem koristi.
Šta je biometrijska identifikacija birača?
Biometrijska identifikacija i elektronsko glasanje nisu ista stvar.
Biometrijski uređaj može se koristiti prije glasanja kako bi se provjerilo da je osoba koja je došla na biračko mjesto zaista registrovani birač.
To može uključivati, primjerice, očitavanje otiska prsta ili drugog biometrijskog podatka.
Nakon što se identitet i pravo glasanja potvrde, birač prelazi na sam postupak glasanja.
Zato sistem može istovremeno koristiti:
elektronsku identifikaciju → papirni glasački listić → elektronsko skeniranje listića.
Samo dio procesa je tada elektronski.
Ako vas zanima kako cijeli postupak izgleda na biračkom mjestu, pročitajte i naš vodič kako pravilno glasati na Općim izborima u BiH.
Šta je internet glasanje?
Internet glasanje je drugačiji koncept.
Kod njega birač ne mora nužno biti na biračkom mjestu, nego svoj glas šalje elektronskim putem preko udaljene mreže.
To ne treba miješati sa skenerom na biračkom mjestu ili uređajem koji nije povezan s javnim internetom.
Kod bilo kojeg sistema koji prenosi osjetljive izborne podatke preko mreže postoje dodatni zahtjevi vezani za zaštitu podataka, autentifikaciju i integritet komunikacije. NIST među sigurnosnim ciljevima posebno navodi zaštitu izbornih podataka od neovlaštenog pristupa ili izmjene i zaštitu osjetljivih podataka koji se prenose mrežom.
Šta ako uređaj pogriješi?
Jedan od glavnih razloga zbog kojih izborni sistemi vode dodatne zapise jeste mogućnost naknadne provjere.
Greška može nastati zbog hardvera, softvera, pogrešne konfiguracije ili načina na koji je određeni listić označen.
Zbog toga se sigurnost elektronskog glasanja ne svodi samo na pitanje „radi li aparat“.
Važni su i:
- testiranje opreme prije izbora,
- kontrola pristupa uređajima,
- fizička zaštita glasačkih listića i opreme,
- evidencija rada sistema,
- čuvanje izbornih podataka,
- mogućnost nezavisne provjere rezultata,
- procedura za ponovno brojanje ili reviziju.
NIST među ključnim sigurnosnim principima navodi mogućnost revizije, zaštitu tajnosti glasa, fizičku sigurnost opreme, zaštitu podataka, integritet softvera i otkrivanje neuobičajenih aktivnosti.
Zašto je papirni trag toliko važan?
Kod elektronskog brojanja problem nastaje ako ne postoji nezavisan način da se provjeri je li uređaj pravilno zabilježio glasove.
Papirni listić ili papirni zapis daje mogućnost poređenja elektronskog rezultata s fizičkim dokazom.
NIST navodi da papirni zapis može služiti za provjeru elektronskog zapisa, provjeru izbornih rezultata, ponovno brojanje i revizije.
Zato „elektronsko glasanje“ ne mora značiti uklanjanje papira. U nekim sistemima tehnologija i papir rade zajedno upravo kako bi postojala dva načina provjere rezultata.
Da li se rezultat šalje direktno na internet?
Ne nužno.
To zavisi od konkretnog sistema.
Uređaj može prvo lokalno pohraniti rezultate, nakon čega se oni prenose kroz posebne procedure ili fizičke medije. Drugi sistemi mogu koristiti određenu vrstu mrežne komunikacije.
Čak i kada se rezultati elektronski prenose, izborni sistem može imati dodatne fizičke i elektronske zapise koji omogućavaju provjeru prenesenih podataka.
Zbog toga nije ispravno svaki uređaj za elektronsko brojanje zamišljati kao računar koji je tokom cijelog glasanja jednostavno povezan na javni internet.
Može li se elektronsko glasanje provjeravati nakon izbora?
Može, ako je sistem tako projektovan.
Revizija može uključivati poređenje papirnih listića s elektronski zabilježenim glasovima, pregled evidencije uređaja, provjeru broja birača u odnosu na broj predanih listića i druge kontrole.
NIST posebno opisuje poređenje broja birača i glasačkih listića, provjeru evidencije sistema i kontrolu lanca čuvanja papirnih listića kao elemente koji mogu pomoći u izbornoj reviziji.
Cilj takve provjere nije ponovno održavanje izbora, nego utvrđivanje odgovaraju li zabilježeni rezultati dokazima koje je izborni proces proizveo.
Elektronsko glasanje nije samo „glasanje na računaru“
To je vjerovatno najvažnija stvar koju treba razumjeti.
Elektronska tehnologija može biti uključena u različite dijelove procesa:
identifikacija birača → prikaz listića → označavanje izbora → skeniranje → brojanje → provjera rezultata.
Neki sistemi koriste tehnologiju samo u jednoj od tih faza, dok je u drugima veći dio procesa digitalizovan.
Zbog toga dvije države mogu obje reći da koriste „elektronsku tehnologiju na izborima“, a da postupak glasanja izgleda potpuno drugačije.
U jednom slučaju birač može označiti obični papir i ubaciti ga u skener. U drugom može koristiti ekran koji stvara papirni zapis. U trećem se glas evidentira direktno elektronski.
Zajednički cilj takvih sistema je da se glas pravilno zabilježi i prebroji, uz očuvanje tajnosti glasa i mogućnost provjere rezultata. Način na koji se to postiže zavisi od tehnologije, izbornih pravila i sigurnosnih procedura koje se primjenjuju.